Sunday, March 30, 2008

Poziv za šetnju kroz baštu

(1.6.) Nacrt razgovora


Tek s prvim rečnikom ljudska zajednica prestaje da biva krdo. Ako ne za svet, a ono bar za ljude svakako važi da - "Prvo Beše Reč!" Reč je životinjsku proizvodnju pretočila u stvaralačko ljudsko delanje. Ljudi su postali uspešni u sakupljanju plodova, lovu, zemljoradnji, graditeljstvu, tek pošto su uspeli da se sporazumeju, pošto su istesali sakupljački, lovački, zemljoradnički, graditeljski jezik,a uspeh u sporazumnom sakupljanju plodova, lovu, zemljoradnji i graditeljstvu zauzvrat ih je preveo iz beslovesnog krda u prve osvešćene družine, potom i u društvo.

Isto biva i s bilo kojom stručnom družinom. I lekari koji se bave duševnim bolestima, prestaće da budu uprazne blebetajuće krdo tek onda kada budu uspeli da istešu svoju reč, pozajmljujući je od sakupljača plodova, lovca, zemljoradnika i graditelja, jer nemaju od koga drugog,a ovi su tešući svoj rečnik bili isto toliko svesni svoje svesti, ljubavi i volje, koliko i lekari. I oni su svoje rečnike tesali uzajamnim pozajmicama. I oni su se tim pozajmicama uzajamno osvešćivali, pa ni lekar nema čega da se stidi ako od njih pozajmljuje.

U Srbiji možemo uspešno da razgovaramo o lekarskom pregledu duševnog stanja samo seljačkim srpskim jezikom. Nemamo drugi. Uostalom, on nam je sasvim dovoljan ako mu malo dotešemo neka nama značajna značenja. Zamenjivanjem srpskih reči stranim u opasnosti smo da prekrijemo sopstveno neznanje neprozirnim velom, pa ako hoćeš da se u Srbiji sporazumemo o duševnim stanjima, govori srpski. Ako ne možemo da se sporazumemo na srpskom, pouzdano nećemo moći ni na nekom drugom, jer svaki jezik sobom nosi istu muku sporazumevanja.

Sporazum ne može da se postigne ni isključivo pesničkim, ni isključivo naučnim, niti zagrobnim jezikom. Postiže se samo ucelo. Svaki je sporazum celovit stvaralački čin sada i ovde. Ako ga ima on je iznad svakog jezika. Osim izrečenog on je nešto još.
On je i tajna.

Ako ovaj naš razgovor tako ne shvatimo, ne treba u njega ni da se upuštamo.
Uočavaš, nadam se, da je sve ovo do sada bio samo goli predlog rečnika, samo goli poziv u razgovor. Reči spretno sročenog rečnika objašnjavaju jedna drugu ne izlazeći iz njega, ne pozivajući se ni na šta drugo, osim na sopstvena značenja. Tako, na primer, istinu objašnjavamo slobodom, a slobodu istinom, jer niti ima iznuđene istine, ni neistinite slobode. Istinu dosežeš samo u slobodi, a slobodu postižeš samo ako ono što činiš prethodno učiniš istinitim. Jer, i istina i sloboda su podjednako goli, tajanstveni zov ljubavi u tajnu. Ako ti to izgleda neverovatno, zaljubi se u broj, u računanje. Videćeš da taj, naizgled mrtvi broj ume i te kako da bude tajanstveni zov u tajnu. I tako dalje! Dakle, bez spretno sročenog jezika nema uspeha ni u kakvoj stručnoj delatnosti, pa ni u ovoj našoj. Zato brižljivo traži greške u ovom mom-rečniku, jer samo uzajamno loveći se u greškama možemo zajedničkim naporom sebe da uzdignemo do istine, do jedine svetinje koju zbilja možemo da upoznamo. Sve do sada rečeno je samo prazno slovo ako nije na usmeren, objedinjen, proveren i usklađen način primenljivo u razgovoru o predmetu koji nas ovde zanima. Dakle, posao tek predstoji.

Dugujem još da ovom pozivu na kraju dodam i sažet nacrt našeg daljeg razgovora. Iako ne gubim iz vida da si mi samo utvara, to mi do sada ni najmanje nije smetalo da zapisujem živi razgovor s tobom. Nadam se da neće ni ubuduće. A evo kako ću to nadalje da činim.

- U sledećoj, drugoj svesci biće zapisan razgovor o veštini pregleda. Odredićemo pobliže šta jeste pregled, koliki je njegov mogući opseg i domet, šta mu je zadatak i šta je predmet pregleda. Razmotrićemo podrobno uslove koje na jednoj strani treba da ispuni lekar, a na dugoj pregledani, da bi pregled bio uspešno obavljen. Posle toga opisaćemo odabrane postupke po kojima možemo dovoljno valjano i pouzdano da razlikujemo kako zdrava od bolesnih duševnih stanja, tako i bolesna međusobno. Pokušaćemo zajedno da obrazložimo taj izbor tražeći presudna obeležja po kojima se ta stanja razlikuju. Najzad, utvrdićemo način na koji treba da bude zabeleženo ono što je pregledom ustanovljeno kao nalaz sada i ovde. Način zapisivanja opravdavaćemo njegovom svrhom.

- U trećoj svesci utvrdićemo najpre razloge za razlikovanje bolesnog od zdravog, potom i presudna obeležja po kojima oni mogu međusobno da se razlikuju dovoljno pouzdano. Pokazaćemo kako postupci pregleda određuju oblik i sadržaj onoga što je pregledano, a kako zauzvrat ono što je nađeno povratno izoštrava postupak pregleda. Pozivaćemo se pri tom na dužni oprez u zaključivanju o tome šta je šta u tom loncu, u kome pregled i nalaz jedno drugo uzajamno kuvaju. Prikazaćemo potom pojedinačna bolesna duševna stanja, to jest pojedinačne oblike duševne nemoći onako kako se objavljuju tokom pregleda u iskazima, vanjezičkim saopštenjima i radnjama pregledanoga.

- U četvrtoj svesci, među pojavama ovog sveta u koji smo potopljeni, čija smo pojava i mi sami, pokušaćemo da izdvojimo, uokvirimo i proučimo onu pojavu koju nazivamo bolešću. Raspoloživim postupcima tragaćemo za njenim presudnim obeležjima. Razmotrićemo pitanje da li je ona jedinstvena pojava ili raznorodni skup različitih bolesnih pojava. Takođe, i pitanje moguće razlike između telesne i duševne bolesti. Ako ovu poslednju budemo mogli da izdvojimo, proučićemo okolnosti koje pogoduju njenom nastajanju, zatim njen tok i ishod, a na kraju i naše mogućnosti da je suzbijemo. Razmotrićemo šta se sve podrazumeva pod nazivom "pružanje pomoći".

- U petoj svesci zapisaću razmatranje dela duševno bolesnog. Tu više nismo u prilici da obavljamo pregled. Delo je ljudskom radnjom izvršena promena u telesnom svetu, dovršena je zagrobna istina o njegovom pravljenju, bilo da je zapis ili radnjom oblikovana telesna stvar. U posmatranju i proučavanju svršenog dela duševno bolesnog u istom smo položaju u kom je i naučnik, koji iz sakupljenih grnčarskih krhotina, iz komada oruđa i okrnjenih zapisa pokušava da sastavi sliku o živim društvenim odnosima davno izumrle ljudske zajednice. Ili, bliže određeno, u položaju smo pisca, koji čitajući delo drugog pisca pokušava da objasni šta je taj hteo da kaže. Zbog toga delu ne pristupamo pregledom. Skup postupaka po kojima proučavamo značenja dovršenog dela, nazivamo veštačenjem. Pregledom, dakle, pokušavamo da otkrijemo sadašnje duševno stanje pregledanoga, a veštačenjem njegovih dovršenih dela otkrivamo (koliko je to moguće) njegova minula duševna stanja. Svako je dovršeno delo (pa i ono krivično) neka vrsta ljubavnog pisma s potpisom. Veštačenjem zavirujemo u njega pokušavajući da dočaramo sliku pisca. Postupke veštačenja pozajmljujemo iz nauke o književnosti, nauke o umetničkom delu, nauke o zločinu ili bilo koje druge nauke o ljudskom delu, ako zadatak i okolnosti veštačenja to od nas zahtevaju. Veštačenjem dela duševno bolesnog možemo značajno da dopunimo svoj uvid u njegov duševni poremećaj, iako su zaključci, izvedeni iz veštačenja, znatno manje valjani i pouzdani od zaključaka, izvedenih iz neposrednog pregleda. Razmotrićemo redom te zaključke, ocenjujući usput njihovu valjanost i pouzdanost. Pokušaćemo na kraju da razvrstamo dela duševno bolesnog po njihovim presudnim obeležjima.

- U šestoj svesci razmotrićemo ona očekivanja društvene zajednice da pojedinac uspešno ostvari svoje društvene uloge i zadatke, koja nazivamo njegovim sposobnostima. Razmotrićemo posebno njegove sposobnosti da obavlja pravne poslove i sposobnosti da snosi pravno oblikovanu odgovornost za učinjena dela. Tragaćemo za presudnim obeležjima ukinutih ili umanjenih (društveno očekivanih) sposobnosti duševno bolesnog, ako ih ima.

- U sedmoj svesci starac će biti drsko slobodan da izrekne nekoliko nadmenih saveta i da zaključi razgovor zaveštanjem.


Sad valjda vidiš u šta te pozivam. U kakvu šetnju i kroz koju baštu. Ako u tome nalaziš nešto što bi moglo da te zanima, odmori se pa krenimo dalje!





Kraj prve sveske


Sva prava zaštićena kod Jugoslovenske autorske agencije - Autorske agencije za Srbiju 2000. godine.